nedjelja, 10. prosinca 2017.



Nisam ni znao da u Sloveniji ima 200 privatnih, registriranih proizvođača pjenušaca (penin, kako to oni kažu). Čuo sam taj podatak od legendarnog Janeza Isteniča, koji je sa svojom obitelji ove subote, 9. 12., organizirao prvi festival privatnih proizvođača pjenušaca u svojoj vinariji u Staroj Vasi, blizu Bizeljskog. Nekad popularnom izletištu Zagrepčana, blizu Klanjca, a i Zagoraca…
Isteniči, pioniri privatnog šampanjskog biznisa još davnih godina u tadašnjoj Jugoslaviji, s velikom slavom i uspjehom, već nakon prvih koraka potkraj 60-ih, vizionarski i smjelo zakoračili su u posve novo vinsko područje u nas tada. Dogodine će proslaviti pola stoljeća proizvodnje te plemenite kapljice. Sada su, u svojoj posebno uređenoj velikoj prostoriji na vrhu vinarije, upriličili okupljanje vinara s raznih slovenskih vinorodnih područja, od slovenske Istre, uz granicu, pa s Brda, do susjedne nam Kostanjevice na Krki i do Ptuja i Haloza…dakako i do svojih susjeda, npr. tradicionalnih Pinteriča, Berkoviča iz Orešja…
Impresionirali su pjenušci s dugim, nevjerojatno dugim odležavanjem na kvascima, i po 6 – 7 godina, a posebno oni od autohtonih sorata, kao što su teran, refošk, rebula, malvazija…Pa bilježim i neka imena vinarija vrijedna spominjanja: Borodin iz okolice Kopra ima pjenušac od refoška; Silveri s Brda mješavinu rebule i chardonnaya i to od vrlo rijetke žute rebule, s trsova starih 57 godina – svega je 5 posto te rebule, ostalo su zelene…I Bjana rabi rebulu, i u roseu, miješanu s crnim pinotom. Sanabor ima pjenušce od malvazije i od terana; Vinarstvo Rebula iz okolice Trsta (zanimljiv detalj, ime nije od sorte nego je to prezime obitelji!) također rabe malvaziju, a i domorodnu vitovsku, te teran.  Na kušanje su dali i sjajnu malvaziju iz 2009. koja je bila 7,5 godina na kvascima! Zavec (Haloze) imaju i (rijedak) pjenušac od muškata ottonela, Kunej od frankovke, a Andreju Berkoviču je glavni žuti plavec u kombinaciji sa chardonnayem. Štembergeri svoju Šentjernejsku peninu rade od graševine i kraljevine!
Briljirali su dakako Isteniči s bogatom lepezom i u nas dobro poznatih pjenušaca (favorit je uvijek No 1 – Janez je naime nekad bio golman reprezentacije tadašnje države, otud ime) ali sve je na kraju zasjenio Rose Gourmet iz 2003. (Miha Istenič na Festivalu, na slici Ž. Suhadolnika)

Nema komentara:

Objavi komentar